Čovjek - umjetničko djelo koje je toliko složeno, ali ipak i toliko jednostavno.
Ljudi se razlikuju od životinja po tome što nas ne vodi nagon već mi sami odlučujemo što radimo.
Naravno, svaki čovjek ima svoje brige tijekom života i svaki čovjek odlučuje kako će se suočiti s njima i na koji
će ih način riješiti. Nitko od nas ne voli biti sam. Zato se družimo s drugima, zato imamo prijatelje, zato imamo
ljubavi itd. Kada dođemo na svijet, imamo nekoga da se brine za nas, ali ima i drugih koji nisu takve sreće.
Odrastamo u igri i veselju, ne znajući da je briga oko nas i za nas neprestana i da je to ''težak posao''.
Odrastajući nailazimo na svakakve probleme i poteškoće, ali još ne marimo za to. Nailazimo na probleme i
poteškoće, ali još ne marimo za to. Nailazimo na probleme u vrtiću, školi, pubertetu, nailazimo na ljubavne
probleme i mnoge druge. Za one bitne, za one životne probleme još ne marimo iako ih počinjemo shvaćati i
uviđati. Dok ulazimo u razdoblje svoga života u kojem postajemo odrasli ljudi, puno više počinjemo shvaćati
kako ljudi funkcioniraju. Imamo posao, izlazimo s društvom, imamo ljubavne probleme i shvaćamo životne
probleme. Trebamo novac za izlaske. Trošimo novac od roditelja, zapošljavamo se, tj. radimo sitne poslove
kako bismo imali za sebe nešto novca. Kada smo došli u razdoblju svojega života u kojemu se brinemo sami
za sebe, svakodnevno nailazimo na probleme. Različiti ljudi različito rješavaju probleme. Neki od problema
bježe dok ih drugi rješavaju bez imalo muke. Bezbrižno živjeti znači živjeti bez briga, ne imati briga. Kako ih ne
imati kada je svaki dan novi izazov? Život je staza puna prepreka, znati ih prijeći znači da smo samostalni i da
možemo donositi zrele odluke.
Kako se bližimo završetku života, postajemo sve više nalik ''bebama'' kakve smo bili. Sve manje nas je
briga za probleme oko nas jer smo mi svoje većinom riješili. Još uvijek se brinemo ali sada o svojoj djeci i
poslije o svojim unucima. Kako starimo, tako se naši problemi smanjuju, a naša bezbrižnost povećava. Mislim
da kada bismo živjeli bezbrižno, ne bismo živjeli uopće.
Ljudi se razlikuju od životinja po tome što nas ne vodi nagon već mi sami odlučujemo što radimo.
Naravno, svaki čovjek ima svoje brige tijekom života i svaki čovjek odlučuje kako će se suočiti s njima i na koji
će ih način riješiti. Nitko od nas ne voli biti sam. Zato se družimo s drugima, zato imamo prijatelje, zato imamo
ljubavi itd. Kada dođemo na svijet, imamo nekoga da se brine za nas, ali ima i drugih koji nisu takve sreće.
Odrastamo u igri i veselju, ne znajući da je briga oko nas i za nas neprestana i da je to ''težak posao''.
Odrastajući nailazimo na svakakve probleme i poteškoće, ali još ne marimo za to. Nailazimo na probleme i
poteškoće, ali još ne marimo za to. Nailazimo na probleme u vrtiću, školi, pubertetu, nailazimo na ljubavne
probleme i mnoge druge. Za one bitne, za one životne probleme još ne marimo iako ih počinjemo shvaćati i
uviđati. Dok ulazimo u razdoblje svoga života u kojem postajemo odrasli ljudi, puno više počinjemo shvaćati
kako ljudi funkcioniraju. Imamo posao, izlazimo s društvom, imamo ljubavne probleme i shvaćamo životne
probleme. Trebamo novac za izlaske. Trošimo novac od roditelja, zapošljavamo se, tj. radimo sitne poslove
kako bismo imali za sebe nešto novca. Kada smo došli u razdoblju svojega života u kojemu se brinemo sami
za sebe, svakodnevno nailazimo na probleme. Različiti ljudi različito rješavaju probleme. Neki od problema
bježe dok ih drugi rješavaju bez imalo muke. Bezbrižno živjeti znači živjeti bez briga, ne imati briga. Kako ih ne
imati kada je svaki dan novi izazov? Život je staza puna prepreka, znati ih prijeći znači da smo samostalni i da
možemo donositi zrele odluke.
Kako se bližimo završetku života, postajemo sve više nalik ''bebama'' kakve smo bili. Sve manje nas je
briga za probleme oko nas jer smo mi svoje većinom riješili. Još uvijek se brinemo ali sada o svojoj djeci i
poslije o svojim unucima. Kako starimo, tako se naši problemi smanjuju, a naša bezbrižnost povećava. Mislim
da kada bismo živjeli bezbrižno, ne bismo živjeli uopće.
Нема коментара:
Постави коментар