Ovdje sunce ne zalazi, osim po zelji za malo romantike. Sunčeva svjetlost nije prejaka. Ovo je carobna zemlja. Dvadeset osam je stepeni, bas onako kako volim.A ljudi? Ljudi su skoro kao u nasoj zemlji. Razlikuju se u tek ponekim sitnicama. Nisu zlobni, nemaju kvarne misli, izlaze u susret, ne zele da te prevare, iskreni su i imaju osmjeh na licu, ali ne onaj osmjeh reda radi, vec osmjeh koji znaci srecu. Carobna zemlja u sebi krije sve lijepe stvari koje masta moze da stvori. Nema gladnih jer tako je projektovana carobna zemlja. Supa ne postoji. Nikakva ni domaca ni iz kesice. A slatkisi u carobnoj zemlji su zdravi i besplatni. Zvezda je prvak i igra ligu sampiona. Nema pasa lutalica gladnih, jedino tek poneki pas boem koji se odrekao lagodnog zivota i posvetio buntovnistvu luta gradom u carobnoj zemlji. Skola ima 4 velika odmora i obavezno je da se pohadja bar tri puta sedmično danima kada je po volji učenika. Penzionera nema jer su napustili Carobnu zemlju da ne bi smetali i postavljali dosana pitanja mladjima.
U carobnoj zemlji je svjetlost tako jaka i kad se zagledam u nju kao da vidim plamen koji gori i guta čarobnu zemlju i kao da se budim, kao da ona ne postoji
Popisi mi kurac
ОдговориИзбриши