среда, 30. март 2016.

Mnogi su putevi pred nama. Kojim ću ja?

Put. Životni put, ustvari. Da li je put stvarnost ili mašta?
U jednoj pjesmi koju rado slušam kažu da čuda ne postoje, da je svaki naš korak put koji moramo prijeći. No, je li zaista tako? Je li naša sudbina određena i prije nego što smo se rodili ili je sami biramo? Na to pitanje svi tražimo odgovor, no možemo li svi točno i odgovoriti? Mislim da ne. U životu postoje samo tri puta: pravi, krivi i „vaš put“. Pravi put – je li pravi put uvijek i onaj ispravni? Može li se s krivog puta vratiti na pravi? 

Ili treba slušati sebe i svoju savjest? Mislim da sva tri puta imaju na nas velik utjecaj. Svi pokušavamo dostići onaj pravi put, to jest savršenstvo. No, neki sam dan čula da savršenstvo nije dobro, da ga se treba kloniti jer nećemo dobro proći. Zbog toga mislim da pravi put nije uvijek onaj ispravni. Krivi je jednostavno krivi. Ako se potrudimo, mislim da se čak i s krivoga možemo vratiti na ispravni. 
S obzirom na sve što sam rekla, mislim da je najispravniji „vaš put“. Naša savjest nam govori što je dobro, a što loše i mislim da samo nju trebamo slušati. Iako, baš je uvijek i ne slušamo. Ipak, što više odrastamo, mislim da sve više shvaćamo njezinu važnost.
Po svemu sudeći, čini se da je izabrati put teška stvarnost. Dio našeg puta je određen, a drugi dio biramo sami. Odluka je na nama.

Нема коментара:

Постави коментар