Vjerujem u bolju budućnost

Bolja budućnost. Nešto što svi želimo, zar ne? Za bolju budućnost treba se potruditi i sam se za nju izboriti. Svi imamo svoje snove. Sanjamo o nečemu lijepome, nečem boljem. Budućnost vjerojatno pripada onima koji su na nju spremni. 
Zašto se nečemu nadamo? Nadamo se jer vjerujemo da će jednoga dana, u budućnosti, doći bolja vremena, bolji ljudi. Ovaj život je borba svakoga za sebe jer su ljudi takvi da gledaju samo na sebe i teško možeš kome danas vjerovati. Možemo samo sanjati i nadati se da se ljudi mogu promijeniti. Naša država ne ulijeva nam previše nade, velik je broj nezaposlenih i gladnih ljudi koji ostaju bez domova. Žalosno je to. Za što su se borili naši ljudi, naši branitelji u Domovinskom ratu? Za ovo što je danas? Gotovo sigurno ne, vjerovali su u mir, slogu, ljubav čovjeka. Danas se sve svodi na onu staru: „Kako radiš, tako će ti i biti“. Ima i u tome istine, ali danas mnogo ljudi radi za „ništa“ ako se tako mogu izraziti. Ljudi su stvoreni da se drže zajedno, da drže ovaj svijet zajedničkim snagama i slogom, a ne da izazivaju mržnju i ljubomoru. Ako tako izgleda budućnost, tada je to razočaravajuće. 
Ostaje nam samo nada i život u iščekivanju nekih boljih dana, bolje budućnosti jer nada umire posljednja, a ponekad se baš i nije dobro previše nadati.