недеља, 30. март 2014.

Moja prijateljica

Sigurna sam da svako ima neku dragu osobu cijem se definisanju i opisivanju moze posvetiti. Pored onih koji su na krvno bliski i tu pored nas jer su se tu po rodjenju zadesili, ima i onih retkih koje u prolazu prepoznamo kao sebi slicne.
Takva je moja najbolja prijateljica. Ne zelim da gubim vreme na opisivanje njenog izgeda, jer svakako nije nesto sto ce se orzati kroz vreme. Ako ovaj sastav procitate za 30 godina, vreme ce je siurno pojesti kao i sve nas i nece puno liciti na ovo kako sad izgleda. U kratkim crtama, ima dugu crnu sjajnu kosu, ravnu i ostru kao secivo, osisana a pravilnu frizuru bez mnogo maste, siske i osnovna duzina. Moram oriznati da joj je kosa reci cu samo tamna jer u zavisnosti od godisnjeg doba i ona postaje tamnija ili svetlija. Ima kose oci, gotovo da lici na azijata i tamne crne zenice poprilicno krupno, kad god vas gleda tim prodornim pogledom niste sigurni da li prozdire svaku vasu rec ili gleda kroz vas u osobu koja se udaljava. Njen stav zivotni je interesantan i to je ono sto volim kod nje. Svi mi ograniceni nekim strahovim i normama propalog drustva plasimo se da cemo nekog izneveriti ne videci da sebe najvise srozavamo, dok ona u prvom i najkrupnijem planu vidi sebe, nasmejanu, sa zeljom da ovaj dan bude bolji od prethodnog, ma ne bolji, nego najbolji do sada. Pored nje takve i vi ste uvek srecni i nasmejani. Nekad se pitam ima li ta devojka probleme i kako je uvek tako nasmejana. Valjda se takvi rodite a mozda to sticete kroz zivot, ne znam, meni je u glavnom promaklo to u gradjenju mog karaktera.
Imam najbolju prijateljicu i stid me reci da se hranim sa vrela njene radosti i razdraganosti u nadi da cu se pod stare dane promeniti o postati bar malo kao ona.

Нема коментара:

Постави коментар