Nije zlato sve što sija

Bogatstvo mijenja čovjeka, rijetko na bolje. Svjedoci smo izopačenosti koje se dogadjaju u kod materijalno bogatih ljudi.

Pohleta, zavist, snomizam, samoljublje su samo od nekih manifestacija koje pare izvrse na čovjeku. Čovjek materijalno obezbijedjen gubi zelje, a covjek bez zelja predtavlja samo ljusturu iz koje izlaze hirovi. Droga, skupe razuzdane zabave, bahanalije bljeste ali ruznim sjajem. Bogati ljudi ne postuju covjeka, bogatim ljudima su bitne samo pare, kao zedni ljudi koji piju slanu vodu, sto je vise piju zedniji su. Tako je i sa novcem. U zivotu treba biti skroman i teziti pravim vrijednostima, ne biti rob novca. Trba cijeniti ljubav, znanje, zdravlje.. To je pravo zlato, to su vrijednosti kojima sjaj nikad nece nestati.

Sekspir je davno rekao da je novac krupna stvar koje ljude cini sitnim. Zato treba biti dorastao novcu kojim rukovodis i nikada ne dozvoliti novcu da rukovodi tobom. Ali nije zlato sve sto sija, nije tesko pronaći zlato u zagrljaju voljene osobe, pogledu djeteta, poljubcu majke.. Zasto je zlato vrijedno? Zato sto je rijetko. Sreća u prirodi je još rjeđa i zato je treba cijeniti više od zlata.