среда, 30. март 2016.

Branim čoveka

Čovek se, od svog nastanka, strahovito promenio. Um mu je razvijeniji, potrebe su mu veće, produkti njegovog uma su sve komplikovaniji, i imaju sve veće posledice. 
Zagađenje... Ogromno i teško za neutralisanje, ali čovek se trudi – ugradio je filtere na fabrike, vozi električni auto i koristi energiju vode i Sunca... Zašto nije otpočeo radove protiv uništavanja planete ranije? Prosto, nije znao. Nisu se sve sfere njegovog uma razvile tako brzo kao zagađenje. 
Gotovo svu krivicu za zagađenje možemo prebaciti na čoveka. Mi, mali, obični ljudi, krivimo velike fabrike, industriju, a baš mi, ti mali ljudi, bacimo desetak plastičnih kesa – da, kesa koje se razgrađuju za oko hiljadu godina – nedeljno! Šta mi radimo da bismo sačuvali planetu? 
Reciklirate li? Ne, zapravo, ne morate da reciklirate. Da li, barem, bacate svoje otpatke tamo gde bi trebalo? I, onda se usuđujemo da krivimo fabrike. 
Da zaključim. 
Prekinite da krivite dimnjake na fabrikama za svaki svoj jutarnji kašalj, i, ako već ne možete (iz bilo kojih razloga) da se učlanite u neku organizaciju za očuvanje okoline, bacajte svoje đubre tamo gde je to predviđeno, prestanite da koristite dezodoranse koji ispuštaju freone i, ljudima koji zagađuju okolinu, skrenite pažnju da zapravo štete sebi.

Нема коментара:

Постави коментар