среда, 30. март 2016.

Moja priča

„Svi su mi se rugali zbog toga što sam drugačiji, a sada se ja mogu rugati njima jer su svi isti“, mudra je izreka američkog književnika Charlesa Bukowskog.
Drukčiji sam možda od ostalih. Volim Beatlese, Rolling Stonese, Demisa Rousosa i sve ono što je poteklo iz 20. stoljeća. Uživam u pjesmama Yesterday, Wild Horses, Forever and ever.
Danas moju maštu pobuđuje šetnja Zagrebom. Posebno volim staru gradsku jezgru gdje nije dospjela nikakva interpolacija i modernizacija kao što se to dogodilo s Cvjetnim trgom. Onaj trgovački centar izgleda katastrofalno! Nažalost, živimo u globalnom svijetu gdje je modernizacija došla u Zagreb. Stari tramvaji i sajmovi najpoznatiji su primjeri nekadašnjeg Zagreba. Kad smo već kod sajmova, nedjeljom često odlazim na sajam antikviteta Britanac. Najveću pozornost tada obratim prema starim satovima. Oduvijek su me zanimali stari satovi pa ih kupujem. U školu najčešće nosim ručne satove poput ruskih Poljota, Rakete, švicarskih Doxa i Helvetzija. Kao pravi ljubitelj starih stvari obožavam i nedjeljno izdanje Britanca. Šećući između štandova tražim stare satove, a ponekad bacim oko i na stare razglednice, novac, značke ili ordenje. Već dugo tražim neki stari gramofon iz početka 20. stoljeća ili neki stari radio, onaj s lampom i europskim stanicama. 
Volim dolaziti na sajam antikviteta Britanac jer tamo dolaze neki "drugi" ljudi koje na zagrebačkoj špici nikada neću vidjeti. Uživam slušajući stare Zagrepčane kako razgovaraju i često se cjenkaju oko neke stare stvari. Osim satova, ima tu i kojekakvih knjiga, damskih šešira i starih komoda s bakinog tavana i gomila šarenih figurica iz kinderjaja, Titove značke i štafete i još štošta drugo. 
Volim Britanac ne samo radi antikviteta, već i zato jer na tom mjestu nalazim onaj stari "izgubljeni Zagreb".

Нема коментара:

Постави коментар